Džuboks, April 27, 1979

From The Elvis Costello Wiki
Jump to: navigation, search
- Bibliography -
1975767778798081
8283848586878889
9091929394959697
9899000102030405
0607080910111213
14151617 18 19 20 21


Džuboks

Croatian, Yugoslav publications

Magazines


Newspapers


Online articles


European publications

-

Elvis Costello — Estetika Frustracije


translate
Džuboks

Ako ste jednom vidjeli fotografiju Elvisa Costella, teško da ste uspjeli zaboraviti njegov neobični lik. Kratko ošišana kosa, naocale sa debelim staklima, lice neuspjelog štrebera, uredan ali izrazito demodi ran sako nekada mozda i elegantnog odijela i uske, neuredno podvrnute nogavice traperica. Takav lik i ime Elvis Costello nije baš lako izbrisati iz sjecanja. No, odmah vas moramo obradovati. Naime, niste se oboruzali, suvisnim znanjem, jer Elvis Costello je trenutno jedna od najzanimljivivih ličnosti engleskog, pa samim tim i svjetskog rocka.

Pravim imenom Declan Patrick McManus, rodio je se prije 23 godine. Otac mu, je također bio glazbenik, dugogodišnji pjevač u poznatom Big Bandu Joe Lossa. U ponekim nastupima I pri potpisivanju skladbi, McManus senior upotrebljavao je umjetnički pseudonim Day Costello. Kad se napomene daje Ross McManus snimio ijednu ploču pod naslovom »Ross McManus Sings Elvis Presley’s Greatest Hìts«, nue teško otkriti otkud njegovom sinu ideja da iskuje pseudonim Elvis Costello.

Još kao vrlo mladi teenager, Elvis je s ocem odlazio na snimanje »Joe Loss Show«, gdje je imao prilike vidjeti i slušati »Beatlese«, »Rohling Stonese« »Holiese« i ostale protagoniste beat glazbe. McManus Stariji je suradivao s vrhunskim imenima engleskogjazza poput pokojnog Phil Seamena, Ronnie Scotia ili Tuby Scotia ili Tuby Mayesa, a posjedovao je j povehiku jazz diskoteku, te s pravom može mo tvrditi da je mali Declan bio vrlo rano izložen najrazhičitijim glazbenim utjecajima i doživijajima.

Počeci Costellove giazbene karijere nisu detaljno poznati,jerje on bio namjerno zakopan ¡ misteriozan u svojim prvim interviewima. Več iz opisa Costellove neobine pojave fije teško pogoditi da je on jedan iz kruga ekscentrika koje je lansirala kompanija «Stiff» i njihova suradnjaje primjer samostalne gramofonke tvrtke koja doista funkcionira i djeluje u mjeri svojih štiéenika, Dobro montiranom propa gandnom akcijom Costello je svratio na sebe pozor nost veḉ svojim prvìri1 singleom »Less Than Zero« a panja koju je izazvao taj single bila je dovoljna da kritiari vrio palljivo preslušaju i izanaliziraju nje goy prvi album »My Aim is True« i obaspu ga ned vosmislenim pohvalama. Elvis Costello je poipuno originalan u svojem glazbenom stvaralaštvu, mada fije teško povuéi neke paralele iii prepoznati nekc izvore njcgovc inspiracije. Pri prvom slušanju moc se vrlo Lako pasti u napast da se Costella ubroji u sve izracniju i mnogobrojniju skupinu bjelakih »soul« interpreta. Pritom mislim na liniju koja se od Van Morrisona, Brucea Springsteena, Southside Johnya preko Phil Lynota i pogotovo Grahama Parkera sve intenzivnije primjećuje na engleskoj rock sceni. lako pod primjetnim utjecajem »soul« i »rhythm & blues« tradicije, Elvis Costello u skladu sa svojim imenom iskazuje j snažnu rock osnovu.

Costello se najizraziitije raziikuje od svojih direktnih suparnika, pogotovo od onih koji su mu po instrumentaciji najbliži, kao recimo Graham Parker, po svom ižraenom skladateljskom talentu i neuobičajenim tekstovima.

»My Aim is True« gotovo je psihoanalitički album, neskrivena j bespoštedna analiza Costellovih neuroza i opsesija. Costello iskazuje veliku oštrinu i preciznost zapažanj, izuzetno ciničnu lucidnost i sposobnost da svoje životne nedaće pretvori u emocionalno nabijene izričaje i skladbe s autentičnim dahom »soul« dradicije. On ne zapada niti u morbidno samožaljenje niti u jevtinu melodramu — nje gove pjesme su neka vrsta osvete, naknade za pretrpljena poniženja pogotovo doživljena u odnosima sa ženama.

Kritičar »New Musical Expressa« Nick Kent nazvaoje Costellov stil »estetikom frustracije« i naglasio da je mržnja i furstracija vrlo ěesto bila predložak najimprcsivnijih rock skladbi, pogotovo u stvaralaštvu Petea Townshenda i Boba Dylana.

Tokom snimanja »My Aim is True« Costello je imao veliku podršku u producentu Nick Loweu, pogotovu stoga što u to vrijeme nijejoš okupio prateču grupu »Attractions«, te je suradivao s članovima američke grupe »Clover« koji su zamijenili standardnu ekipu session glazbenika. Loweov talenat i iskustvo u tonskim studijima omogučili su uspješnu suradnju neobičnih partnera, tako da su Amerikanci uspjeli stvoriti vrlo prikladnu pozadinu za Costellove skladbe.

Osnovni paradoks »My Aim is True« je raskorak izmedu ugodaja glazbe i raspoloženja kojeg sugeriraju tekstovi. Dok je glazba ukorijenjena u »rhythm &blues«  i rock tradiciji, dakle u žanrovima koji tradicionalno veličaju muški šovinizam, tekstovi neskriveno prikazuju drastično različite životne prizore i uvjerenja. Osim toga u skladbama poput doista fascinantne  »Alison« (na svom poslednjem albumu Linda Rondstadt je snimila svoju verziju ove Costellove skladbe). Costello uspijeva spojiti naizgled protivurječne komponente — nježnost i ciničnost. Upravo skladbe kompleksnih, višeznačnih ernocionalnih opredjeljenja predstavljaju vrhunac Costellovog stvaralaštva jer on uspijeva da naznači sukob emocija i stavova u žanru kojeg tradicionalno povezujemo sa standardiziranom, stereo-tipiziranom osječajinošću.

Costello nije dugo čekao da se splasne oduševlijenje koje izazvao album  »My Aim is True«, Te je ubrzo dao još jedan dokaz svog izuzetnog talenta.

Riječ je o singleu » Watching the Detectives«, jednom od najboljih primjcra bjelačkog reggea, a ujedno ¡jedan od ponajboljih singleova izdan 1977 godine. Najfascinantniji aspekt » Watching the Detectives« je briljantna tonska produkcijä koja se koristi, tzv. »dub« tehnikom snimanja. Bogata zvunča slika, u kojoj se stalno mijenja ¡ntenzitet i instrumentacija a vokal povrcmcno izbija u prvi plan da bi odmah nakon toga bio potisnut I zagušen u bogatoj instrumentainoj teksturi, sjajno ilustriraju Costellovu bizarnu priču o djevojci kojoj je nemoguče prići zbog njezine opsjednutosti kriminalističkim TV—serijama.

Svojim drugim aibumom »This Year’s Model« (koji se kod nas sprema ¡zdati produkeija »Suzy«, pozlatilo im se), Costello je definitivno potvrdio svoj status jednog od najznačajnijih mladjih rock skladateija. Ako je se nakon njegovih prvih nastupa isticala sličnost s Grahamom Parkerom j oslanjanje na tradiciju bjelačkog »soula« na tragu Vana Morrisona, » This Year’s Model« dokazao je da je Costello slojevitiji, originalniji i izraeniji autor od svih onih s kojima bi se njegovo stvaralaštvo moglo stilistički usporediti.

U svojem pohvalnom prikazu Costellovog nastupa u Torontskom klubu »El Mocambo« (u tom klubu je snimljena najbolja strana duplog »live« albuma Rolling Stonesa »Love You Live«), C.S. Murray je na slijedeći način opisao Elvisov potencijal;
... »On je sposoban da postane veličina poput Eltona, »Fleetwood Mac« ili »Bee Gees«-a a da pritom ne napravi ni najmanji kompromis. Poput Dylana, Bowiea ili Neil Younga«...

» This Year’s Model« istinski pruža opravdanje za ovakve laskave ocjcne jednog od najpouzdanijih pera »New Musical Expressa«  i, što je najvažnije, drugi album pokazuje da Costello zasigurno nije čudo jedne ploče.

»Govorim o tome kako je biti kompletni promašaj« — izjavio je Elvis Costello u razgovoru sa Nick Kentorn — »To je nešto potpuno novo u rock idiomu, zhog njegove nezrelosti i skionosti »macho« opredijeljenju. Jedino u contry glazbi možete pronaći ljude koji iskreno pjevaju o svojim nedostacima«.

Ako spomenemo da je Costellov omiijeni autor Gram Parsons, a najdraži album »G.P.«, mislim da cemo konačno ući u trag porijekla Costellove totalne emocionalne beskompromisnosti.

Isto kao što je Parsons uspio artikulirati svoju viziju kozmičke kaubojske glazbe, takoje i Elvis Costello dorečenošču ¡ sugestivnošču svoje vizije uspio proširiti domenu suvrernenog rocka. Po žestini i nekonvencionalnosti emocionalnog unašanja mnogi su pokušali usporediti Costellove skladbe sa ekspresivnom snagom Dylanove » Positively Fourth Street«, pjesmom koja se općenito smatra najsnažnijim iskazom mržnje u formi rock skladbe.

» This Year’s Model«  iskazuje još neke uočljive paralele s Dylanovim stvaralaštvom, pogotovo s klaustrofobičnim ugodajem i rastrganom instrumentacijom »Blonde on Blonde«. Osnivanjem prateće grupe »Attractions«, Costello je stvorio izuzetno sposobnu glazbenu ekipu, koja u svom muziciranju uspijea doseći emocionalni naboj tekstova. Njihova suradnja na trenutke dostiže legendarnu usaglašenost Dylana i »Banda« iz doba njihove na veće uigranosti, tako da » This Year’s Model« uspijeva u većoj mjeri od »My Aim is True« prekoraćiti okvire suvrernenog »rhythm&bluesa« i naglasiti apsolutnu samosvojnost Costellove autorske koncepcije. Sagledano unatrag. mogli bi spekulirati da je glazbena pratnja na »My Aim is True« prenstveno zasluga producenta Nicka Lowea, dok je na drugom albumu producent Lowe ipak podreden Costellovom neobiěnom konceptu.

» This Year's Model«  predstavlja nam u skladbi » Night Rally«  još jedan zanimljiv aspekt Costellove stvaralačke ličnosti, koji nije bio primjetljiv na prethodnom alburnu. U skladbi Night Rally« Costello s istom žestinom i beskompromisnošću s kojom iznosi svoje ideje o meduljudskim odnosima progovara i o svojirn političkim idejama društvenom angažmanu. Iako se i niegovom prvom singleu »Less than Zero«  spominje engleska fašistoidna grupacija  »National Front« u ovoj skladbi Costello izriěito upozotava na opasnosti engleskog neofašizma:
. . . smatrate da su glupi
smatrate da su smiješni

sve dok vas ne natjeraraju
da trčite na nijihove noćne mitinge . . .
(» Night Rally« )

I u svojim, uslovno govoreći, političkim pjesmama Costello ispoljava veliku uvjerljivost i umješnost, te nam i one svjedoče o jedinstvenost i dosljednosti njegove autroske vizije. Prema onome što je dosada snimio, Elvis Costello zaslužuje naziv najuspješnijeg skladatelja unutar engleskog »novog vala«, a nije teško pretpostaviti da će njegov uspjeh znatno duže potrajati od popularnosti žanra unutar kojega se je prvi puta predstavio rock publici.

-

Džuboks, No. 61, April 27, 1979


Includes a profile of Elvis Costello.

Images

1979-04-27 Džuboks page 22.jpg
1979-04-27 Džuboks page 23.jpg
Page scans.


1979-04-27 Džuboks page 24 poster.jpg
Page 24 poster.


1979-04-27 Džuboks photo 03.jpg 1979-04-27 Džuboks photo 01.jpg 1979-04-27 Džuboks photo 02.jpg
Photos.


1979-04-27 Džuboks pages 22-23.jpg
Pages 22-23.

1979-04-27 Džuboks pages 24-25.jpg
Pages 24-25.

1979-04-27 Džuboks cover.jpg
Cover.

-



Back to top

External links